Metrologija je nauka o mjerenju, koja uključuje sve teoretske i praktične aspekte mjerenja - bavi se metodama mjerenja fizikalnih veličina, ostvarivanjem i održavanjem etalona fizikalnih veličina I veličina u hemiji, razvojem i izradom mjerila (mjernih instrumenata, uređaja i mjernog pribora), te analizom mjernih rezultata. Riječ metrologija potiče iz grčkog jezika, od reči μετρο, što znači mjeriti i reči λογιξα, u značenju nauka.

Meteorologija je nauka koja se bavi proučavanjem atmosfere, sa posebnim naglaskom na vremenske procese i prognoziranje vremena. Riječ meteorologija potiče od grčke riječi meteoron koja se odnosila na sve pojave na nebu.

Mjerenje određene fizičke veličine je proces utvrđivanja koliko je jediničnih veličina sadržano u mjernoj veličini. Mjerenje je od najstarijih vremena pa do danas postalo neophodno u svakodnevnom životu čovjeka, stoga je veoma bitno osigurati tačnost mjerenja u skladu sa njegovom namjenom. Mjeriteljstvo je nauka o mjerenju. Mjeriteljstvo je vrlo značajna oblast za razvoj svih naučnih disciplina, kao i općenito za razvoj tehnike, tehnologije i privrede u cjelini. Pod mjeriteljstvom se podrazumijeva specijalizirani dio pojedinih prirodnih i tehničkih nauka koje se bave metodama mjerenja fizikalnih veličina, razvojem i izradom mjernih uređaja, reprodukcijom i pohranjivanjem mjernih jedinica, te svim ostalim poslovima koji omogućavaju preciznije mjerenje i usavršavanje mjernih postupaka.

Mjeriteljstvo ima tri glavna zadatka:

• Definisanje međunarodno priznatih mjernih jedinica,
• Realizacija mjernih jedinica putem naučnih metoda i
• Uspostavljanje lanca mjeriteljske sljedivosti određivanjem, dokumentovanjem i diseminacijom vrijednosti i tačnosti mjerenja

Mjerna jedinica je skalarna veličina, definisana i prihvaćena konvencijom i sa kojom se ostale veličine iste vrste mogu porediti s ciljem brojčanog izražavanja odnosa dvije veličine.

Mjerni etalon (etalon) je realizacija definicije date veličine, sa utvrđenom vrijednosti veličine i s njom povezane mjerne nesigurnosti, koji se koristi kao referentna vrijednost. Mjerni etalon ima funkciju realizacije mjeriteljske sljedivosti rezultata mjerenja.  Mjerni etaloni u oblasti hemijskih veličina nazivaju se referentni materijali.

Referentni materijal je materijal dovoljno homogen i stabilan u odnosu na određena svojstva, koji je  proizveden tako da odgovara predviđenoj upotrebi u mjerenju ili ispitivanju nazivnih osobina.

Certificirani referentni materijal je referentni materijal praćen certifikatom koji obezbjeđuje jednu ili više određenih vrijednosti osobina sa pridruženim mjernim nesigurnostima i dokazom o sljedivosti.

Mjeriteljska sljedivost (sljedivost) je osobina mjernog rezultata da se može povezati sa referentnom vrijednošću preko dokumentovanog neprekinutog lanca kalibracija, od kojih svaka doprinosi mjernoj nesigurnosti.

Kalibracija, koja se također na našim prostorima prepoznaje još pod terminologijom umjeravanje ili etaloniranje, je postupak koji ima primjenu u industrijskom mjeriteljstvu i pri osiguranju kvaliteta, a zasniva se na tehničkim propisima, standardima, zahtjevima kupaca i sl.

U skladu sa međunarodnim rječnikom mjeriteljstva, kalibracija predstavlja postupak, koji pod specifičnim uslovima, u prvom koraku ostvaruje vezu između vrijednosti veličine sa mjernim nesigurnostima koje pruža etalon i odgovarajućeg pokazivanja mjerila sa pridruženom mjernom nesigurnošću, dok u drugom koraku koristi informacije kako bi se uspostavila veza za utvrđivanje mjernog rezultata sa pokazivanja mjerila.

Verifikacija ili ovjeravanje (nekada davno korišten i termin baždarenje) predstavlja usklađenost mjerila sa zakonskim propisima, odnosno da li mjerilo daje rezultate u propisanim granicama greške. Verifikacija je dio procesa nadzora u zakonskom mjeriteljstvu, kojem prethodi postupak ispitivanja i odobrenja tipa mjerila i dodjele službene oznake, a rezultira postavljanjem verifikacione oznake i izdavanjem certifikata o verifikaciji.

IMBIH nije nadležan za izdavanje potvrde za uvoz mjerila u BiH. Izdavanje potvrde za uvoz mjerila je u nadležnosti entiteskih institucija za mjeriteljstvo/metrologiju.

Postupak kalibracije provode kompetentna tijela (laboratorije) koja su svoje kompetencije za pružanje usluga dokazala u procesu akreditacije prema standardu BAS EN ISO/IEC 17025 ili u proceduri jednakovrijednoj proceduri akreditacije, a koja se odnosi na specijalni status koji imaju državni instituti za mjeriteljstvo, kao što je i IMBiH. Državni institut za mjeriteljstvo svoje kompetencije dokazuje preko EURAMET-a, regionalne mjeriteljske organizacije za saradnju nacionalnih mjeriteljskih instituta u Evropi, odnosno u okviru CIPM MRA ugovora.

Na web stranici Instituta za mjeriteljstvo, na stranici pod rubrikom Obrasci i uputstva, nalaze se:

• Instrukcija za uplatu administrativnih taksi
• Uputa za podnošenje zahtjeva za kalibraciju,
• Zahtjev za kalibraciju

Način podnošenja Zahtjeva za kalibraciju opisan je u Uputi za podnošenje zahtjeva.

Periodična kalibracija se svakako preporučuje, ali period rekalibracije se ne može generalno odrediti za sva mjerila, čak ni za sva mjerila iste vrste.  Da biste odredili period rekalibracije trebate uzeti u obzir niz faktora poput:

• Važnost ili kritičnost  mjernog procesa (vjerovatno treba češće kalibrisati termometar u fabrici eksploziva nego onaj koji se koristi u proizvodnji građevinskog materijala)
• Preporuka proizvođača (generalno, proizvođači najbolje poznaju mjerila koja proizvode, iako nije rijetko da ih prikazuju nešto boljim nego što zaista jesu)
• Uslovi pri kojima se mjerilo koristi u procesu mjerenja (termometar u čeličani izložen visokim temperaturama, udarima  i vibracijama će vjerovatno prije promijeniti svoja mjeriteljske karakteristike i treba češću kalibraciju  nego onaj koji mjeri temperaturu u skladištu)
• Iskustva o stabilnosti mjerila iz prethodnih kalibracija (promjene mjeriteljskih karakteristika mjerila između dvije kalibracije poređene sa zahtjevanom tačnošću mjerila mogu biti dobar indikator potrebe za češćom ili rjeđom kalibracijom)
• Frekventnost upotrebe mjerila
• Zahtjevi regulative, implementiranih sistema kvaliteta, standarda i dr. (u ovom slučaju period rekalibracije je već propisan ili preporučen)

Ispitivanje sposobnosti (eng. Proficiency Testing Scheme) važan je element laboratorijskog osiguranja kvaliteta. Redovito ispitivanje sposobnosti, tj. uspješno učešće u PT šemama/ILC od interesa pruža neovisnu povratnu informaciju o kvaliteti rezultata mjerenja, omogućavajući laboratorijama da tijekom vremena prate i poboljšavaju tehničke kompetencije osoblja, odnosno perfomanse mjerne i pomoćne opreme, te potvrđuju mjerne mogućnosti (ispitne i kalibracione). 

Preciznost, tačnost i nesigurnost su pojmovi koji se vežu uz rezultat mjerenja i služe za detaljnu karakterizaciju kvaliteta rezultata mjerenja.

Preciznost mjerenja se koristi za opisivanje reproducibilnosti, tj. obnovljivosti rezultata  koje predstavlja slaganje između numeričkih vrijednosti dva ili više mjerenja izvedenih na identičan način („bliskost slaganja mjernih rezultata međusobno“ (izvor: BAS ISO 5725-1:2012)). Preciznost se može izraziti u jedinicama u kojima se izražava i rezultat mjerenja, u formi standardne devijacije seta rezultata, odnosno u postocima u formi relativne standardne devijacije.

Tačnost mjerenja, odnosno rezultata mjerenja, određuje njegovu blizinu pravoj vrijednosti („bliskost slaganja između rezultata mjerenja i stvarne vrijednosti veličine koja se mjeri“). „Prava“ vrijednost je teoretska vrijednost koja predstavlja tačan rezultat nekog mjerenja. Umjesto Prave vrijednosti, koristi se referentna vrijednost, odnosno vrijednost određena primarnim postupkom mjerenja sa tačno definisanom mjernom nesigurnošću.

U mjeriteljskoj praksi koristi se i termin „istinitost“ koji znači „bliskost slaganja prosječne vrijednosti (srednje) iz velikog niza rezultata ispitivanja i prihvaćene referentne vrijednosti“ (izvor: BAS ISO 5725-1:2012).

„Nosioci“ referentne vrijednosti su certificirani referentni materijali i standardi (etaloni). Tačnost se izražava pomoću parametara  apsolutne ili relativne greške. Apsolutna greška prestavlja vrijedost razlike između rezultata mjerenja i referentne vrijednosti i izražava se u jedinicama u kojima se izražava i rezultat mjerenja, a relativna greška je procentualno izražena apsolutna greška.

Mjerna nesigurnost je ne-negativan parametar koji opisuje rasipanje vrijednosti mjerenja date veličine koji se, na temelju podataka uzetih u obzir, pridružuje mjernoj veličini. Nesigurnost je kvantitativnog karaktera i obično se izražava kao interval ± U u odnosu na izmjerenu vrijednost. Nesiguirnost mjerenja može biti izražena kao apsolutna, dakle u jedinicama u kojima se izražava i rezultat mjerenja, odnosno kao relativna, dakle u procentima. Relativna mjerna neisgurnost najčešće se koristi u slučaju izražavanja mjerne nesigurnosti za mjerni interval.

Opšti  zahtjevi za imenovanje mjeriteljskih laboratorija su definisani u Pravilniku o imenovanim mjeriteljskim laboratorijama („Službeni glasnik BiH“ broj 75/14), a obuhvataju:

• implementirani sistem kvaliteta (akreditacija od strane Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine (BATA) u skladu sa zahtjevima standarda BAS EN ISO/IEC 17020)
• definisane metode i postupke verifikacije,
• laboratorijsko osoblje (broj uposlenih, njihove kompetencije i radno iskustvo, zamjensko osoblje)
• adekvatan prostor i opremu
• dokazanu mjeriteljsku sljedivost.

Laboratorij mora biti pravno lice ili dio pravnog lica.

Kalibracija vaga se isključivo radi na mjestu instalacije vage, odnosno na mjestu gdje se vaga koristi. Iskazani rezultati kalibracije sa procijenjenom proširenom mjernom nesigurnosti se odnose na stanje predmeta kalibracije, pod uslovima tokom kalibracije.

Da li je potreban mjeriteljski postupak verifikacije ili kalibracije, zavisi od namjene i upotrebe mjerila. Ukoliko se mjerila koriste u laboratorijskom ispitivanju ili u procesima u industriji, onda ista treba da budu potvrđena u postupku kalibracije, što osigurava sljedivost mjerenja i daje opširniju informaciju za vaše dalje analize i/ili praćenje procesa rada. Postupak kalibracije je mjeriteljski postupak nakon kojeg se izdaje Certifikat o kalibraciji, koji predstavlja dokaz potvrđene sljedivosti mjerenja. Rezultat mjerenja uključuje i informaciju o pridruženoj proširenoj mjernoj nesigurnosti. Postupak verifikacije je mjeriteljski postupak koji je dio zakonskog mjeriteljstva. Naredba o izmjenama i dopunama naredbe o mjerilima u zakonskom mjeriteljstvu i rokovima verifikacije („Sl. glasnik BiH“, broj 75/14) definiše mjerila nad kojima je obavezna verifikacija ukoliko se koriste u zakonskom mjeriteljstvu.

Ukoliko imate tri seta tegova iste možete staviti na jedan Zahtjev za kalibraciju tegova gdje ćete u Prilogu 1 Zatjeva za kalibraciju navesti specifikaciju predmeta kalibracije (tegovi i setovi tegova), odnosno  informacije o tegovima za koje tražite kalibraciju, i dovoljna je uplata jedne administrativne takse uz navedeni zahtjev.

Zavisno od oblasti ili laboratorije u kojoj je mjerilo (mjerni instrument) kalibrisan, rezultati se interpretiraju na razičite načine.

Npr. Rezultat kalibracije detektora koji se koriste u zaštiti od zračenja je proizvod izmjerene doze zračenja ili brzine doze i kalibracionog faktora Nk za  dati opseg.

Za detaljnije objašnjenje primjene kalibracionog certifikata kontaktirajte direktno laboratoriju. Kontakti su navedeni ovdje.

IMBIH SSDL (Secondary Standard Dosimetry Laboratory) nije nadležan da radi mjerenje zračenja  na terenu. Za ovu vrstu mjerenja možete se obratiti ovlaštenim tehničkim servisima za zaštitu od zračenja.  Spisak ovih servisa se nalazi na web-stranici Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH.

Kalibracija ovih mjerila je neophodna. Ovo je naročito važno u konkretnom slučaju gdje su u pitanju mali i mikro volumeni, a radi se o mjerilima koja su dosta u upotrebi, pa se preporučuje da se između redovnih kalibracija provode i česte interne provjere. Proizvođači često uz nova mjerila dostavljaju i Certifikat o kalibraciji bez “CIPM-MRA“ oznake ili oznake akreditacijskog tijela oznake, što znači da laboratorija koja je provela mjerenja nema priznate kompetencije u ovoj oblasti. Ovakvi certifikati ne daju potrebnu sljedivost rezultatima kalibracije i predstavljaju isključivo kontrolu kvaliteta koju provodi proizvođač prije stavljanja svojih “proizvoda“ na tržište.

Radi se o protoku gasa izraženom u standardnim kubnim centimetrima u minuti (standard cubic centimeters per minute) i standardnim litrima u minuti (standard liters per minute), odnosno radi se o “volumetrijski“ izraženom masenom protoku gasa pri standardnim, unaprijed definisanim, uslovima pritiska i temperature gasa. U pitanju su jedinice koje su iz praktičnih razloga široko prihvaćene od proizvođača i korisnika, jer daju bolji uvid i osjećaj o kojem se protoku radi. Konverzija “volumetrijskog“ protoka pri standardnim uslovima u maseni protok se ostvaruje vrlo jednostavno, množenjem “volumetrijskog“ protoka sa gustinom gasa pri istim, standardnim uslovima pritiska i temperature. U skladu sa Zakonom u mjernim jedinicama, maseni i volumetrijski protok gasa se isključivo izražava u mjernim jedinicama SI sistema.

Verifikacija predmeta od plemenitih metala podrazumijeva proces ispitivanja stepena finoće plemenitog metala u predmetu, te provjere da li ispitivani predmet posjeduje utisnut znak dobavljača i oznaku finoće.

Proces verifikacije se završava utiskivanjem verifikacionog žiga (žigosanje) na predmet koji je ispunio navedene uslove.

Za svaki tip mjerila u zakonskom mjeriteljstvu potrebno je obezbjediti slijedeću dokumentaciju od proizvođača:

• Rješenje o odobrenju tipa sa prilozima od nacionalne mjeriteljske institucije zemlje proizvođača ili nacionalne mjeriteljske ustanove jedne od zemalja Evropske Unije.
• Izvještaje o ispitivanju od nacionalne mjeriteljske institucije zemlje proizvođača ili nacionalne mjeriteljske ustanove jedne od zemalja Evropske Unije sa prikazom stvarnih vrijednosti u odnosu na maksimalnu dozvoljenu grešku propisanu prema zahtjevima odgovarajuće Međunarodne preporuke OIML ili odgovarajućeg međunarodnog standarda.

Uz gore navedenu dokumentaciju potrebno je dostaviti i Zahtjev za izdavanje certifikata o odobrenju tipa, te pratiti Instrukciju za uplatu administrativne takse. Oba ova dokumenta se nalaze na stranici Obrasci i uputstva.

Za svako pojedino mjerilo dostaviti:

• Izjavu o usklađenosti (Declaration of conformity) koju izdaje proizvođač mjerila, a koja sadrži broj prijavljenog tijela koje je provelo ocjenjivanje usklađenosti.
• Izvještaje o ispitivanju (Test reports) od strane kompetentnih tijela sa prikazom izmjerenih greški u odnosu na maksimalno dozvoljenu grešku definisanu odgovarajućim međunarodnim standardom.

Uz gore navedenu dokumentaciju dostaviti i Zahtjev za izdavanje certifikata o usklađenosti, te pratiti Instrukciju za uplatu administrativne takse. Oba ova dokumenta se nalaze na stranici Obrasci i uputstva.